08.06.2008., nedjelja
Moj kunić Biskit
Nemam ništ drugo za pisati pa bum o svojim kućnim ljubimcima.
Prvog vam bum predstavila Biskita, jednog od moja dva kunića, jer je on još "friški" - kod mene je tek dva mjeseca, od travnja. Biskit dolazi od riječi Biskvit i to ime je dobil po onoj reklami za twix, znate ono kad oni tipovi histerično viču KARAMELAAAA, ČOOOKOLADA, BISKVIT i svi ih smatraju ludima, ali to poslije nije važno jer oni (ti tipovi) naprave super čokoladicu koju svi vole. Trebal je biti Karamela, ali se ispostavilo da je dečko, a to Kramela je nekak više za cure, pa sam rekla onda budi Biskit.
A razlika između biskvita na reklami i mog Biskita je, osim u pisanju, ta da se s Biskitom, karamelom i čokoladom ne možete pokušati proslaviti kao dečki iz reklame jer bi ste dobili zečeka prelivenog s čokoladom i karamelom, i da, mogli bi ste to umjesto TwiX lijepo nazvati ZekoX, ali tko još danas jede životinje?  
Uglavnom, Biskit je zeko s auto sajma, gdje tzv. uzgajivači lijepo zarađuju na tim malim krznenim buhtlicama, prerano odvojenima od majke da budu što slađi djeci i da se što prije prodaju. I još ih drže na hladnoći i bez hrane. I mora da su malci jako prestrašeni kad ih tolika bučna svjetina gleda. Ne znaš dal su gori uvjeti tu ili u pet shopovima... No, moj je tata tog tmurnog nedjeljnog jutra, kad smo zajedno šetali sajmom (Kako me uopče uspio nagovoriti da idem s njim?), mislio da je to super.
Ti zečeki, mislim. Ha? Molim??? A obično se trudio izbjeći bilo kakve životinje kad bi sa mnom išao negdje jer sam ja običavala sliniti nad njima i plakati nakon što bi mi zabranio da ih uzmem doma (iako mi je 15 godina i takve sam stvari trebala odavno prerasti). I ne samo to da su mu bili super, nego mi je i odlučio kupiti jednog. A ja sam pristala. Trebala sam mu reći da mi je to glupo i da ne podržavam prodaju životinja, ali ne. Pristala sam. Od svih onih kunića uzela sam baš njega, malog slatkog sivo-bijelog Biskita kraj kojeg su bila njegova identična braća. To je bila sudbina, uzeti baš njega. Jer bio je bolestan.
Nisam ništa primjetila tijekom vožnje, sve dok nismo bili u mojoj sobi i dok ga nisam pustila da malo hoda. Kretao se nekako čudno i ostavljao je male crvene točkice po parketu. Pregledala sam mu nogu i vidjela zašto krvari. Nije imao dva prsta (tj. noktića) na stražnjoj desnoj nozi. Poslije toga mi je je bilo mučno cijeli dan. Imala sam osjećaj da malac neće preživjeti, jer nije ni jeo ni pio. Tata je predložio da ode na sajam i zamijeni ga. Ali nije bilo šanse da ga dam. Jer iako ih je tamo bilo bar još 8 takvih istih, za mene je postao jedini na svijetu. Znate, kao malom princu njegova ruža. Tužna slika Biskita kako prestrašen i nespretno pokušava pobjeći od mene misleći da sam neprijatelj, a ne može jer mu nekaj ne štima s nogama, urezala mi se u truli mozak. Moraš ozdraviti, mislila sam.
Sljedeći dan smo ga odveli veterinaru. I Biskit zapravo i nije bio u tako lošem stanju kao što sam mislila. Jedna noga mu je bila slomljena, ali je već počela zarastati tako da nije trebao gips, ovu drugu nogu bez dva prstića trebala sam mu mazati s nekom antibiotskom kremom i štrcati mu u usta parafinsko ulje i vitamine da mu proradi probava.
I oporavil se.
Trebate samo vidjeti kakve sad sve akrobacije radi za vrijeme svoje žute minute. A kad se umori možete ga uzeti u krilo i maziti koliko god hoćete.
OK, priznajem da ponekad zna biti pravi mali vrag i skočiti na kauč na kojem ste slučajno zaboravili vaš mp4 player i pregristi vam žice od slušalica i vi biste trebali biti bijesni zbog toga, ali niste jer su te slušalice ionako bile glupe i namjeravali ste kupiti nove, i zna ići na živce kad na podu listate neki časopis, a on dođe i počne gristi stranice ili vas lizati po rukama, ovisi kakve je volje.
Po ljeti će ići na kastraciju, tako da se može družiti s Ami, s mojim ženskim kunićem.
I nekoliko fotki:
Kad smo ga donijeli.
Tu se vidi bolesna nogica, kak ju drži podignutu.
Jooooj koji pogled...
I jedna novija slika, da vidite kak je narasel. I nemojte misliti da je mrtav ili tako nešto. Samo spava.
The end
Sabina (Saba)
P.S.
Moram primjetiti da sam se malo kasno uhvatila pisanja postova... 
|
|
) događanjima. Ovo je naš online dnevnik i tu ćete čitati o našim pothvatima, akcijama i pustolovinama, o svakodnevnom preživljavanju (nije lako biti čudak
), o životinjama i o bilo ćemu drugom što nam padne na pamet, a odlučimo napisati.