01.05.2008., četvrtak
Spasići - domaćini na susretu hrvatske katoličke mladeži u Varaždinu
Bok! Evo me napokon. I da, nisam zaboravila na ovaj blog, recimo da se samo nisam javljala nekoliko tjedana  . Hehehe. Ovaj će post biti "malo" dulji i recimo da ću tak nadoknaditi ove prazne datume kad ništ nije bilo napisano.
Part one
U subotu je u Varaždinu bilo prilično krcato, ipak je to bio prvi dan susreta hrvatske katoličke mladeži, a došlo ih je oko 12 000.
Neki Spasići - Lucija, Mia (Milky), Marko, Sara, Damjan (Damac) i ja smo bili pomoćnici (iliti domaćini kak nam je pisalo na akreditaciji) u našoj crkvi Dobrog Pastira. Naša dužnost prvog dana (susret je trajao i u nedjelju) je bila da dočekamo goste i to iz Vinkovaca, Zaprešića, Bosne i još nekih sela, vodimo ih po gradu, budemo s njima na stadionu Sloboda (gdje su, prije mise, nastupili Ivana Husar, Sanja Doležal, Meritas, Thompson i još neka baba koju nitko nije slušal osim jednog svećenika koji je plesal ko lud dok je ona pjevala) i nakon toga ih dopratimo natrag do crkve (tu su ih čekale obitelji udomitelji kod kojih će prespavati). Moja grupa je vodila mladež iz Sarajeva, oni su došli prvi i to u 8 vjutro, a mi smo već od pol bili u crkvi i morali smo presavijati salvete.
Mia opremljena s ruksakom :
Pastiri haha (tak smo si dali ime) ja, Marko, Nikola (voditelj grupe) i Alen (student povjesti, imal je ulogu turističkog vodiča):
Na groblju, bila su im smiješna prezimena s nadgrobnih spomenika, najviše Špičko (pitam se zašto) i rekli smo im da to kod nas nije ništ čudno i da imamo u razredu jednog koji se tak preziva, da bi ga kasnije sreli u gradu. Trgali su se od smijeha.
Stari grad. Rekli su kak je tu mirno i lepo, al onda je kraj nas prešel neki lik na biciklu, onak se luđački derući, tak da su sigurno promijenili mišljenje  .
Još malo mladeži, ne znam od kud su ti:
Trg M. Stančića:
Sestre Marina i Kristina s kojima smo se skompali. I koje su najkul časne koje sam upoznala. Pripadaju sestrama Služavkama Malog Isusa, sestra Marina radi u domu za djecu.
Kupovanje suvenira:
Franjevačka crkva (vidi se i raskopani trg ispred)
Cijela ekipa na okupu ispred fontane, Sarajevo+domaćini:
Mia i Marko sa sestrom Marinom:
Sestra Kristina i Nikola, to je u parku V. Jagića:
U katedrali:
Malo poziranja, ovo mi je zakon slika :
Naš povjesničar hehe:
Vijećnica:
Odmor u kafiću:
A sad ono najbolje-stadion.
Kad smo došli bilo je prazno...
...a posle, ideeeešš kolko ljudiiiii:
Tribine-tu smo mi sjedili:
Sara:
Kape koje su nas štitile od sunca i ujedno bile ulaznice:
Kišobrani. Kiša je malo padala al je malo jače puhalo pa je onaj plavi zastor odletel, a križ se cijelo vrijeme ljuljal:
Kad je bila gotova misa već je bil pal mrak i netko iz crkve je trebal doći sa svijetiljkom pričvršćenom na ribički štap i mahati s tim da svi vide kam treba ići i da se nitko ne izgubi u rulji, ali nije, tak da smo neke morali tražiti po cijelom gradu i to baš mi, a ne Damac, njegov buraz i kum, odnosno sos tim kak je bilo rečeno.
Zadnji smo se vratili i bili smo krepani od umora.
Part two
Mirna i Tanja, cure iz Vinkovaca koje su prespavale kod mene, super su i nadam se da budu opet došle za Špancirfest:
U nedjelju ujutro sam s njima išla na misu, bilo je predstavljanje, svi su ispričali nešto o mjestu iz kojeg dolaze i dali neki simbolični poklon.
Kip Isusa u našoj crkvi:
Naši su izveli neko recitiranje na kajkavskom i imali su nošnje:
Nikola u baroknom kostimu hahahaha:
Deda koji je stal ispred mene i Luce pa nismo ništ vidle i stalno smo mu blicale pod uho:
I još malo naslikavanja pred crkvom...
Eni, Ivica, Tomas, s njima smo se isto sprijateljili.
Ivica:
Damac i ja:
Vozači autobuseva i posljednje minute odmora:
I busevi za kraj:
Znam da ovaj put jesam puuuno pretjerala s tim fotkama...
Ahh događa se 
Ovaj post je posvećen svima koje sam upoznala na SHKM-u. Znam da vas sigurno nikad više nebum vidla al bum vas se sjećala. RULATE!!! HAHAHAHA
Sabina (Saba)
P.S.
Očekujte nove slike uskoro, sutra idem u Dubrovnik i fotić ide s menom!!! I to onaj noviiiii! Uživajte, ja bum! 
|
|
) događanjima. Ovo je naš online dnevnik i tu ćete čitati o našim pothvatima, akcijama i pustolovinama, o svakodnevnom preživljavanju (nije lako biti čudak
), o životinjama i o bilo ćemu drugom što nam padne na pamet, a odlučimo napisati.
